Zbirke pjesama
Tako son vesev


Tako son vesev
ki son se rodo
v mahane vuljce
Brod Moravic,
ki rastejo tulipani, jorgovani…

Jaku son žalostan
ki se va mojin sosedstve
več dugo, dugo ni rodilo ni eno dete.

Matija Crnković
Osnovna škola Brod Moravice

Ich bin so froh


So froh bin ich,
dass ich in einem
kleinen Häuschen
geboren bin,
in Brod Moravica,
wo die Tulpen, wo die Flieder wachsen…

Ich bin aber so traurig,
dass in meiner Nachbarschaft
schon lange, lange,
kein einziges Kind
zur Welt gekommen ist.

Naša rejč


Naša rejč je samu naša
pa bua uona terstjanska,
giravska, prezidanska,
al pa čebranska.
Uona je samu naša
i mi smo nije.

Uona je stara
ku maja baka črnuuoška,
i uona je muada ku moj brat.
Uona šemi ku Čebranka
i ječi ku Rudnik.
Vesuoka je huja
i bejua ku snejg.

Vej bet uoštra ku nužeč,
al mehka ko mamenu serci.
V tujen svejte
za nas uona še lejpje zgani.

Naša je rejč samu naša
i mi smo nije.

Saša Ožbolt
Srednja škola "Vladimir Nazor" Čabar

Unser Wort


Unser Wort ist uns eigen,
auch wenn sie trstijanisch,
geroviansich, prezidianisch.
oder čabarijanisch ist.
Es gehört uns,
und wir gehoren ihm.

Es ist alt
wie meine schwarzharige Oma,
und es ist jung wie mein Bruder.
Es rauscht wie eine Čabranin,
und widerhallt wie Rudnik.
Es ist hoch wie eine Tanne
und weiss wie der Schnee.

Es kann messerscharf sein,
oder auch weich wie
das Herz einer Mutter.
In der fremden Welt
klingt sie in uns'ren Ohren noch schoner.

Unser Wort ist unser eigen,
und wir seins.

Moja pramajka


Vavek nasmijana,
vavek dobre volje
spremna na moje
viceve i fore.

Z menom se šegači,
igra i tanca,
a kad drugi jidu jačmik,
meni friga jajca.

Osamdeset let
na hrpti prti,
al se oko mene
žveljo vrti.

Vesela ko tica
dobra ko pogatica
moja pajdašica,
pramajka Ivanica.

Roman Katalinić
Osnovna škola "Ivanka Trohar" Fužine

Meine Urgrossmutter


Immer lacht aie,
immer ist sie guter Laune,
auf meine Spässe und
Witze gefasst.

Mit mir spasst sie,
spielt und tanze,
und wenn die and'ren
Sauerkraut essen,
Lächeln mich die Kuchen an.

Achtzig Jahre ist sie.
achtzig Jahre alt,
doch wenn ich da bin,
kommt sie wie ein Wind.

Fröhlich wie ein Vöglein,
gut wie ein Leckerbissen,
meine Freundin,
meine Urgrossmutter Ivanica.

Korice nisu važne


Na dnu police su svakakve knjige: velike, male, debele, tanke. Med njimin je i jedna ne baš lipih koric. Znan da knjige ne treba gledat po korican, ali si baš i ne moren pomoć. Uvik ih biran baš po lipin korican. I zato san odlučila da je ni neću čitat. Ali kad san pročitala ili prolistala sve knjige, ostala je ta grda.
Baš je grda, jedva san je u ruke uzela. Prolistat ću je samo da vrime projde.
Početak- dosadan.
E, onda ono što mi se dopada-avantura. Baš je zabavno.
Čitala san je sve do kraja iako je već bilo kasno. Jadila san se na se. Kako san mogla tako sudit knjigu. Valjda samo po korican.
Pa ni čovik se ne sudi po robi.
Obećala san si da ću knjigu najprije prolistati, a ne gledati samo korice i lipe slike.


Ivana Miloš
Osnovna škola Mrkopalj

Der Einband ist nicht wichtig

Am Ende das Bücherregals gibt es allerlei Bücher. Grosse und kleine, dicke und dünne. Darunter befindet sich eines mit keinem gerabe schöne Einband. Ich weiss, das man Bücher nicht nach dem Einband beurteilen soll, doch ich kann nicht widerstehen; immer wähle ich sie danoh. Deshalb beschliesse ich, es nicht zu lesen. Als ich aber alle Bucher ausgelesen oder durchgeblättert habe, bleibt das Hässliche übrig. Es ist wirklich hässlich. Kaum entschliesse ich mich, es in die Hand zu nehmen. Ich werde es nur durchblättern, um Zeit tot zu schlagen. Die Einführung-langweilg. Dann aber kommt das, was mir gut gefällt, nämlich Abenteur. Es ist wirklich untebaltsam. Ich lese es bis zum Ende, obwohl bereits spät geworden ist. Ich bin böse auf mich. Wie konnte ich nur das Buch nach dem Einband beurteilen. Auch der Mench wirt nicht nach seiner Kleidung beurteilt.

 

Skračke hišice


Visoko vrhi v nebo
se proteže,
po njem ko kockice razmetane
hišice leže.
Ena prek druge
Se gledaju,
i veselo
se pozdravljaju.
Belo leto ili zima,
vavik sreče
va njih ema.
Pa ni nič čudno
kaj vavik taku lipu zgledajo
one se skep
naš Skrad delaju.
I zato ih si Skrajani
jaku radi majo.


Martina Crnković
Osnovna škola Skrad

Die Skradaner Häuslein


Hoch in den Himmel
blickend,
auf ihm wie verstreute Würflein
die Häuslein liegend.

Das eine schaut
das andere an
und grüsst ainander
fröhlich "Dan, Dan!".

Ob Sommer, ob Winter
steckt viel Glück dahinter.

Jaboka


Jaboka ena
mlada, zelena
bele mašleke na svoje glave
zadela.

Od sreče
pupoljke raspucala
in belim cvetovima
se okitila.

Jaboka ena
mlada, zelena
belim se kiklicama oblekla
sramežljivo latice zarumenila.

Nevesta, raskošna, bela
s proletjem prvi tanec
zatancala.

Lidija Mauhar
Osnovna škola "Fran Krsto Frankopan" Brod na Kupi

Apfelbaum


Ein Apfelbaum
grün und jung,
weisse Schleifchen
um sich gebunden.

Vor Glück
die Sprossen treibend,
und mit weissen Blüten
sich schmuckend.

Ein Apfelbaum
grün und jung
in weissen Kleidern
gekleidet,
Schüchtern ihre Blütenblätter
errotend.
Eine prächtige und weisse Braut,
ihren ersten Tanz beginnend.

 

Jest imam rada Deunce


Jest imam rada Deunce
jer so maje rodno mejsto.

Jest imam rada Deunce
jer vaj neh živin.

Vaj neh živin svaje done,
vaj neh s'n veseua.

Vaj neh s'n, na majo vejliko srečo,
preživeua dvanajst lejt
z majem braton i majen očet'n
i z majo motero.

Lenka Mihelčić
Osnovna škola "Ivan Goran Kovačić" Delnice

Ich liebe Delnice


Ich liebe Delnice,
meinen Geburtsort.

Ich liebe Delnice,
weil ich hier lebe.

Hier verbringe ich mein Tage,
hier bin ich froh.

Hier habe ich
zu meinem grossen Glück,
meine zwölf Jahre verbracht,
mit meinem Bruder und Vater
sowie mit meiner Mutter.

Gledajo se Lokve v lokvah


Dugo več poda dosadne daš
i se je več lokaf v Lokvah.

Pole zasviti sunce,
ali lokaf je još v Lokvah.

I gledajo se Lokve v lokvah.

V mejhni lokvah
belo je žab.

Va velikih Lokvah
belo je Žabarof.

Saj je se manj žob v lokvah.
Saj je se manj Žabarof v Lokvah.

Nakroje se bodo same Lokve
gledale va proznih lokvah.

Ivana Pleše
Osnovna škola Lokve

Lokve blicken sich in lokve' an


Hartnäckig ist der trübe Regen,
und es sind immer upeln lokve in Lokve.

Wenn später die Sonne erscbeint,
sind die lokve stets in Lokve.

So blicken sich Lokve in lokve.

In kleinen lokve
gab es Frösche.

In grossern Lokve,
gab es Fröschcesser.

Nun sind aber immer weniger Frösche in den lokve
Und es sind immer weniger Fröschcesser in Lokve.

Schlicsslich werden sich Lokve allein
in den leeren lokve anblicken.

Pr nam


Zjutra, ka se ustonem,
u jorku pad hiša
poseja srne,
ku rjove flekce
u zeleni trovi.

Rasa hi umiva,
gosi im žeja.
Žurija se.
Aldi se boja zbudil.
Pršl boja, delal i
brndal akul hiš.

U trovi se boja
rastapile rjove
flekce.
Pr nam u Vrhu,
zjutra ka se ustoneš,
u jorku pad hiša
poseje srne.

Irena Bajt
Osnovna škola "Dr. Branimir Marković" Ravna Gora

Bei uns


Morgens,wenn ich aufwache,
grasen die Rehen
im Graben unterm Haus.
Wie braune Tupfen
im grünen Gras.

Der Morgentau umfliesst sie,
und löacht ihren Durst.
Sie ellen.
Denn die Menschen wachen auf.
Die kommen bald,arbeiten,
und larmen um die Häuser.

Im Gras werden
die braunen Tupfen schmelzen.
Bei uns, in Vrh,
wenn du aufwachst,
grasen die Rehen
in Graben unterm Haus.


 

Likovni radovi

Pjesme

 
| www.gorskikotar.com | sva prava pridržana |
| design by XAR |