"V tujen svejte za nas
naša rejč še lejpje zgani.
Naša je rejč samu naša
i mi smo nije."
Saša Ožbolt, Tršće

Nedavno je umro jedan i jedini čovjek u jednom malom goranskom selu.
Svugdje i svima gubitak jedne duše znači mnogo, ali ovdje gubitak jednog čovjeka znači gubitak još jednog goranskog sela.

U Gorskom kotaru već ima mrtvih sela i u njima mrtvih kuća koje nikome ne trebaju, a naši su ih stariji teško izgradili.
Čim nema ljudi znači da je umro govor toga sela. Kako bismo to spriječili, moramo svoje goranske govore čuvati i približavati ih najmlađima. Želju za domaćim govorom može se i mora najprije zadovoljiti u obitelji, u rodnom domu pa tek onda na ulici, u školi i na igralištu s prijateljima . Zavičajna goranska riječ je naš genetski kod, životni kod kojem treba pomoći da opstane pred najezdom tuđih govora.
Literarni pokušaji na zavičajnom govoru najpotpuniji su i najiskreniji literarni izraz. Upravo ti dječji pokušaji na materinjem govoru otkrivaju ne samo kreativne sposobnosti već sadrže fond riječi koje nose osobitost zavičajnog govora, a on nadahnjuje samo onoga koji prema njemu gaji ljubav.

Matica hrvatska Delnice svojim sadržajima rada nastoji sačuvati i njegovati zavičajnu riječ kako bismo mi Gorani sačuvali i svoj zavičaj da on ne bi budućim generacijama postao "izgubljeni zavičaj". Jer koliko malih sela u našem Gorskom kotaru imamo toliko različitih govora prepoznajemo i upravo u tome je posebnost i jezična vrednota.
Zato je bitno da prvenstveno mi Gorani njegujemo naš govor, spašavamo ga od zaborava i govorimo drugima diljem naše domovine.

"Negdar smo si znali divanit po domače, a učiteljce v školi su nas tirale da divanimo po književno - a belu je tešku, taku tešku. Sa več ne znamo divanit, a učiteljce koje opče niso iz našega mesta tirajo nas da pišemo i divanimo pjesmice po domače- "Da ne bi pozabili!"
- tvrde deca iz Brod Moravic.

Da ne bi pozabili…Svjedoci smo neminovnog procesa globalizacije. Pod utjecajem tih procesa umiru i dijalekti. Govorena zavičajna riječ (kod mlađih generacija) sve je rjeđa.

"I kej zdej ? A boma pazobl kadu sma, čigovi sma, atkadaj sma i ki sma se radil?"-pitaju se Ravnogorci.

Da naši goranski dijalekti (a njih je koliko i sela) ne dožive zaborav, na svoj način brinu i goranski učitelji.
Deset godina pod okriljem Matice hrvatske Delnice okupljali su se učitelji i učiteljice Gorskog kotara koji su osjetili da zavičajni govor doprinosi i razvoju ljubavi prema širem zavičaju. Svake su godine sve teže, ali sve upornije sakupljali jezične vrednote svog kraja.
Djeca sve manje i slabije govore domaćom riječju, ali stječu naviku sakupljanja starih običaja, svoje prošlosti, njezina prezentiranja u sadašnjosti i spremanja za budućnost-još nesvjesni da je to njihova budućnost.
Djeca jednostavno stječu naviku dolaska na Goransko sijelo svakog listopada .
Rezultat njihova rada je i vrijedan zbornik literarnih zapisa "Govor mog zavičaja".

U predgovoru literarnih ostvaraja svoje družine u zborniku urednica Mirjana Pleše iz Lokava kaže:" Moromo delat čin več za sačuvat svoje i vodet dicu da smo vredneje koj več običajof čuvamo.".

Zbornik je promoviran 30. studenog 2001. godine. Doživljaj zavičaja pretočen u izgovorenu riječ dočarao je svu zvukovnu raznolikost i osebujnost naših dijalekata.
Podijeljen je u deset tematskih cjelina-devet osnovnih škola i jedna srednja škola s područja Gorskog kotara. Literarni radovi popraćeni su ilustracijama učenika iz iste škole.

Već na naslovnici škole su se predstavile svojim osebujnim dijalektom i stihom koji predstavlja njihovo mjesto i školu:

"…mahane vuljce Brod Moravic ki rastejo tulipani, jorgovani…"
(OŠ Brod Moravice)

"Mi smo iz doline Kupe…pozdravljamo kajoljupce se…"
(OŠ "Fran Krsto Frankopan" Brod na Kupi)

"V tujen svejte za nas naša rejč še lejpje zgani.Naša je rejč samu naša i mi smo nije."(OŠ "Petar Zrinski" i SŠ "Vladimir Nazor" Čabar)

"Vaj Deuncah s`n na majo vejliko srečo preživeua dvanaest lejt z majem braton i očet`n i z majo matero."
( OŠ "Ivan Goran Kovačić" Delnice)

"Kaj, ča i što - na Fužini!"(OŠ "Ivanka Trohar"Fužine)

"Sada je se manj žob v lokvah. Sada je se manj žobarof v Lokvah."
(OŠ Lokve)

"U Mrkoplju na Badnjak ženska čeljad ne smi ulazit u tuđe kuće…"
(OŠ Mrkopalj)

"Kak je lepa Rauna Gara zgara, zdala - zgoraj, zdolaj…"
(OŠ " Dr. Branimir Marković" Ravna Gora)

"I dok got bodo va Skrade zvoni zvonili, lidji bodo va cerkvo hodili."
(OŠ Skrad)

Zbornik poklanjamo svima nama.
"Jer tam ki sa noše reči, tam sa naša srca, tam sma mi."

Poklanjamo ga Goranima hrabrima da ostaju,
Goranima koji su otišli i ponekad zaborave od kuda su došli,
jezikoslovcima da vide materijale koje smo sakupili i ponudili za izučavanje, a najviše djeci - velikoj i maloj, kao ponos, pohvalu i poticaj da i dalje pišu.
Ako poneke riječi nismo zapisali onako kako su se govorile, ili kako se govore, namjeru smo ipak ostvarili. Dokazali smo da naša djeca znaju govoriti i pisati na zavičajnom govoru.

ZAPISALI SMO ZAVIČAJNU RIJEČ.

Zahvaljujemo gđi. Nives Marjanović, predsjednici Matice hrvatske Delnice, te djeci ilustratorima i njihovim voditeljima.
Malim goranskim općinama Brod Moravice, Čabar, Delnice, Fužine, Lokve, Mrkopalj, Ravna Gora i Skrad zahvaljujemo na financijskoj pomoći i razumijevanju.

U ime goranskih učitelja i Matice hrvatske Delnice uredništvo Goranskog zbornika: Mirjana Pleše, Ivka Volf, Gordana Podobnik i Dijana Arbanas.

U Delnicama, 11.prosinca 2001.

Likovni radovi

Pjesme