Kulturna baština

Goranska etnografija
Gorski kotar se nalazi na razmeđu tri etnografske sfere: dinarske, jadranske i alpske, a nešto je udaljeniji od panonske. Kao geografska cjelina pripada dinarskom sustavu, pa i povijesnim okolnostima i pravilima ponašanja tog sustava. Alpska sfera pruža se na sjeveru Gorskog kotara, uz Gornji i srednji tok Kupe, te uz Čabranku. Utjecaj panonska sfere osjeća se na sjeveroistoku, uz Kupsku dolinu oko Lukovdola, Severina na Kupi i dalje do Bosiljeva. Dinarska sfera dopire u Gorski kotar prirodnim putem, planinskim lancem Velike i Male Kapele, s jugoistoka. Jadranska se sfera prostire duž južnih granica, uz primorske Ledenice, Zlobin, Grobnik, do istarske Klane.
Kao primjer etnografskih značajki alpske sfere bilježi se pojava kozolca, drvene naprave za sušenje usjeva, te kućica male tlocrtne površine, namjenjene sušenju voća, te vlati lana i konoplje, a smještene podalje od kuća. Sjeverni i sjeverozapadni dio Gorskog kotara - Brodmoravički i Severinski kraj pored utjecaja panonske sfere bilježi i prisutnost jadranske etnografske sfere, pa je još godine 1898. Dragutin Hirc zabilježio da djevojke nose "kao snijeg bijele haljine, crvene, modre ili zelene pregače, a glavu pokrivaju dugim bijelim rupcima". Jedan od primjera pripadnosti različitim etnogragrafskim područjima je i način pokrivanja kuća. Dok se u istočnom pokupskom dijelu Gorskog kotara (sela Blaževci i Zapeć) sve donedavno znala naći kuća pokrivena slamom, u dijelu Gorskog kotara podložnom dinarskom i alpskom utjecaju, krov se pokrivao šindrom ili drvenom krovnom daščicom (crnoluški i čabranski kraj). Lončarski proizvodi se pojedninačno nalaze na čitavom području Gorskog kotara. Općenito, radi se o glaziranom zemljanom suđu, vjerojatno iz slovenskih krajeva, poluglaziranom kakvo se nalazi često i na vinodolskom području oko Crikvenice, te neglaziranom domaćem goranskom, ili iz vinodolskih i ličkih krajeva.
Muška nošnja pokazuje jak utjecaj dinarske etnografske sfere, pa je naglašenija upotreba vune. Kao sastavni dijelovi spominju se prsluk od domaćeg sukna, bijele suknene hlače s ukrasom oko džepova, te obojci - nazuvci ili cokle. Ovaj tip muškog odijevanja sličan je onom u sjevernom Hrvatskom primorju, u vinodolu. Ženska nošnja ima i veće sličnosti onoj jadranske etnografske sfere (stan, krilo, župica, fris, kas, tarvez).
Tipična goranska kuća je uglavnom građena od drva, te je osim konstrukcije krovišta i pokrova, od drva izrađen i onaj dio koji predstavlja uži dio pojma doma, makar to bila i samo jedna prostorija kuće. Stara goranska kuća, izrađena je od drva, ručno tesanih oblica, na hrvatski sjek (u glave, na čepe), neodsječenih krajeva, koji izlaze iz ugla. Od sredine 19. stoljeća, nisu se više upotrebljavali tesani balvani, nego debele piljenice, koje su se s unutrašnje i vanjske strane obijale letvama i žbukale, ili oblagale šindrom - ručno cijepanim drvenim daščicama. Kao izvrstan očuvan primjer tipične goranske kuće tu je kuća Delač u brodmoravičkom kraju, izgrađena 1644.g i najstarija očuvana goranska kuća.
Fortifikacijski i sakralni spomenici
Ovi spomenici, kao izvorni materijalni ostaci najstarije goranske prošlosti, i kao graditeljski i likovni umjetnički izraz i domet svoga vremena predstavljaju najvredniji dio kulturno-povijesne i umjetničke baštine Gorskog kotara i integralni dio kulturne baštine Hrvatske. Fortifikacije na području Gorskog kotara danas su dostupne tek u ostacima ili nepotpunim nalazima. Kao jedan on najstarijih primjera treba istaknuti rimski zid, tzv. limes, čiji su ostaci vidljivi od Grobničkog polja do Prezida, po kojem je to naselje dobilo i ime. Taj zid su Rimljani izgradili za obranu svojih istočnih granica, od Rijeke do Alpa. Srednjovjekovne fortifikacije, tj. utvrde koje su prije turskih pustošenja izgradilli Frankopani i Zrinski djelomično su očuvane, premda je dobar dio uništen tijekom turskih upada na ovo područje. Branič - kule zvonici su prvobitno nastale kao fortifikacije, a osobito su značajne među sakralnim spomenicima. U njih spada zvonik - turanj u Brod Moravicama, koji je izgrađen oko 1600.g. Zvonik manastirske pravoslavne crkve u Gomirju također je isprva bio sagrađen u obrambene svrhe, a kasnije je uklopljen u crkvenu građevinu kao zvonik.
Crkve i kapele
Među najstarije crkvene spomenike Gorskog kotara spadaju: crkva sv. Nikole u Brod Moravicama iz1434.g. čiji je zvonik prvobitno nastao kao fortifikacijski obrambeni toranj, zavjetna crkva sv. Marije u Moravičkim Selima iz 1663.g., sa vrijedanim u drvu rezbarenim glavnim oltarom s pomičnom slikom, crkva sv. Franje Ksaverskog, u Rtiću, Lukovdol iz XVI. st. sa vrijedanim oltarnim radom s pomičnom slikom i crkva sv. Marije u Velikoj Lešnici.