  |
Izlet kroz Gorski kotar
|
 |
|
|
Udobno
se smjestite pored računala i odaberite mjesto sa gornjeg popisa
te virtualno posjetite savršen kutak za svoj slijedeći odmor
u prirodi....
|
|
|
Gastro
doživljaj
 Lagane
šetnje šumom, od stabla do stabla, od grma do grma, uživanje u prirodi
i podneblju, udisanje čistog i mirisnog zraka, pažljivo promatranje
drveća i tla, osnova su svakog gljivarenja. A tih osnova Gorski kotar
je prepun, baš kao što je i bogat i gljivama. Klima, vegetacija, šume
i livade, reljef i tlo gotovo da su ovdje idealni ra rast gljiva.
Neke su favorizirane zbog okusa, kvalitete,  veličine
i rasprostranjenosti, a bere ih se tridesetak vrsta. Posebno se cijeni
smrčak ili marohlin, zatim kasnojesenski vrganj, pa lisičice, rujnice,
prosenjaci, sunčanice... Gljive se pohaju ili peku, od njih se spravljaju
gulaši, dodaju se drugim jelima da im obogate punoću i aromu.
Kao i šumama, Gorski kotar obiluje i vodom. Brojni su potoci, brzaci,
rijeke i jezera, kaskade i vodopadi. Voda je bistra, čista i pitka.
Idealno mjesto za pastrvu, klena, lipljana i mrenu. Jurcaju  uzvodno
i nizvodno,nadmečući se s riječnim brzacima i obrušavajući se vodopadima.
Na izvoru Kupe društvo im čine riječni rakovi koje tamo nazivaju "frile".
U jezerima plivaju amuri, klenovi, šarani i štuke. Po lokvama i barama
skaču i krekeću žabe. Brojni su ulovljeni primjerci pastrva dosezali
preko metra. Objašnjava se to dobrom ishranom, pogodnim uvjetima i
malim izlovom.
Pa ipak, ribe su često na tanjurima Gorana i njihovih gostiju. Pripremaju
se na klasične načine, ovisno o vrsti, kvaliteti i veličini. Najčešće
se prže, ali i kuhaju, peku na žaru, a priprema se i gusta riblja
juha. Žablji su kraci zbog svog izvanrednog ukusa i dalje delicija
koja se sprema u Gorskom kotaru.
Goranski su se lovci oduvijek dobro brinuli za svoje obitelji, ali
i goste namjernike. Ne samo što su lovili, već su često i sami vještim
kuharskim umijećem  dogotavljali
svoj ulov. Specijalitet - puhovi, završavali su natavi prženi ili
pak pečeni na ražnjiću s prilogom og goranskog krumpira i salatom
od kupusa. Iz goranskih kuhinja često mirišu i mnoga druga jela od
divljači. Peče se zec ili srneći but, ponekad plećka divlje svinje
ili medvjeđi odrezak. Sa srnetinom i veprovinom često se pripremaju
gulaši i serviraju s njokima i brusnicama. Poseban
se tretman poklanja pripremi medvjeđih šapa kao rijetke i vrhunske
delicije. I predjela goranskih objeda sadrže "zov divljine".
Kako bi se lakše dočekalo glavno jelo, čestose služi jelenji, veprov
ili medvjeđi pršut te aromatičnesalame pripravljene od mesa divljači.
Kad uz to goranske domačice posluže još topli goranski kruh ili pogaču,
do glavnog jela možda i ne stignete.
Kako se to ipak ne bi dogodilo, pri ruci i ustima obavezno se mora
naći domaća rakija od jabuka  ili
krušaka, ili ona ponajbolja, od borovnice - brinjevac. Domaćice Vas
još nerijetko mogu iznenaditi još i pečenim kobasicama, češnjovkama
ili krvavicama s prilogom od kiselog kupusa i kuhanog krumpira.
U vrijeme Uskrsa u Gorskom kotaru obavezno se pripravlja jedinstveni
specijalitet - kuhani svinjski želudac, punjen nadjevom od kruha (bez
korice), jaja, šunke, suhe slanine, luka, peršina, aromatičnim začinima
te tajnama pojedinih domačica. Izdužen, u obliku deblje kobasice,
reže se na ploške i nudi s mladim lukom i šunkom. Uz tako pripremljen
želudac pije se vino, ili još bolje neka od domaćih  rakija.
Ujesen, u Gorskom kotaru caruje dizano tijesto. Goranske ga domaćicenazivaju
povatica, a u njoj je skriven nadjev od sira, jabuka ili pak oraha.
Budući da je mnogo namirnica, česte su i slastice sa šumskim voćem
ili pak voćne salate i kupovi od šumskih jagoda, borovnica, malina,
kupina, brusnica... |
Lagane
šetnje šumom, od stabla do stabla, od grma do grma, uživanje u prirodi
i podneblju, udisanje čistog i mirisnog zraka, pažljivo promatranje
drveća i tla, osnova su svakog gljivarenja. A tih osnova Gorski kotar
je prepun, baš kao što je i bogat i gljivama. Klima, vegetacija, šume
i livade, reljef i tlo gotovo da su ovdje idealni ra rast gljiva.
Neke su favorizirane zbog okusa, kvalitete, 
veličine
i rasprostranjenosti, a bere ih se tridesetak vrsta. Posebno se cijeni
smrčak ili marohlin, zatim kasnojesenski vrganj, pa lisičice, rujnice,
prosenjaci, sunčanice... Gljive se pohaju ili peku, od njih se spravljaju
gulaši, dodaju se drugim jelima da im obogate punoću i aromu.
uzvodno
i nizvodno,nadmečući se s riječnim brzacima i obrušavajući se vodopadima.
Na izvoru Kupe društvo im čine riječni rakovi koje tamo nazivaju "frile".
U jezerima plivaju amuri, klenovi, šarani i štuke. Po lokvama i barama
skaču i krekeću žabe. Brojni su ulovljeni primjerci pastrva dosezali
preko metra. Objašnjava se to dobrom ishranom, pogodnim uvjetima i
malim izlovom.
Pa ipak, ribe su često na tanjurima Gorana i njihovih gostiju. Pripremaju
se na klasične načine, ovisno o vrsti, kvaliteti i veličini. Najčešće
se prže, ali i kuhaju, peku na žaru, a priprema se i gusta riblja
juha. Žablji su kraci zbog svog izvanrednog ukusa i dalje delicija
koja se sprema u Gorskom kotaru.
dogotavljali
svoj ulov. Specijalitet - puhovi, završavali su natavi prženi ili
pak pečeni na ražnjiću s prilogom og goranskog krumpira i salatom
od kupusa. Iz goranskih kuhinja često mirišu i mnoga druga jela od
divljači. Peče se zec ili srneći but, ponekad plećka divlje svinje
ili medvjeđi odrezak. Sa srnetinom i veprovinom često se pripremaju
gulaši i serviraju s njokima i brusnicama. Poseban
se tretman poklanja pripremi medvjeđih šapa kao rijetke i vrhunske
delicije. I predjela goranskih objeda sadrže "zov divljine".
Kako bi se lakše dočekalo glavno jelo, čestose služi jelenji, veprov
ili medvjeđi pršut te aromatičnesalame pripravljene od mesa divljači.
Kad uz to goranske domačice posluže još topli goranski kruh ili pogaču,
do glavnog jela možda i ne stignete.
ili
krušaka, ili ona ponajbolja, od borovnice - brinjevac. Domaćice Vas
još nerijetko mogu iznenaditi još i pečenim kobasicama, češnjovkama
ili krvavicama s prilogom od kiselog kupusa i kuhanog krumpira.
